Vijenac 673 - 674

Glazba

Uz koncert Andreja Gugnina i Vadima Holodenka
u Hrvatskom državnom arhivu, 1. prosinca

Igra dva klavira

MAJA STANETTI

Andreja Gugnina pijanistička publika u Hrvatskoj već vrlo dobro poznaje kao laureata, dobitnika druge nagrade Međunarodnoga pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić, te s nekoliko nastupa. Splitska ga je publika upoznala i kao istaknuta sudionika festivala Piano Loop, kada je izveo i Osam studija Borisa Papandopula, a na repertoaru mu je i Papandopulov Koncert za klavir i orkestar. Ovaj put pojavio se na koncertu 1. prosinca u Hrvatskom državnom arhivu u sklopu ciklusa Pleyel Svetislava Stančića u društvu s jednako uspješnim ukrajinskim pijanistom Vadimom Holodenkom.

Holodenka je u svjetsku orbitu lansiralo teksaško natjecanje Van Cliburn u Fort Worthu nazvano po legendarnom pobjedniku natjecanja Čajkovski u Moskvi. Ovaj put stvarno kao znak dobre volje u doba željezne zavjese jer eto i pijanistička natjecanja dio su političke igre: Amerikanac pobijedio usred Moskve. Dvojac udruženim nemalim snagama osvaja kao klavirski duo poznat i pod nazivom iDuo. Znali su se udružiti i s trećim, Lukasom Geniušasom, ove godine u povodu 90. rođendana legendarne pijanističke pedagoginje Vere Gornostajeve.

Kao stari gost koji, među ostalim, izjavljuje da ga rodna Moskva guši i da prodiše u Zagrebu, Gugnin, nagrađeni Stančićeva natjecanja, prepustio je meki Stančićev instrument plemenita zvučanja kompiću Vadimu Holodenku. On je izabrao još jedan obnovljeni instrument izašao ispod čekića iz radionice Ljubomira Gašparovića. Oba potječu iz 1924. i malo se razlikuju vizualno jer je Stančićev ukrašen prelijepo izrezbarenim stalkom za note. No kao nove note na stalku, u duhu vremena Gugnin i Holodenko postavili su tablete – jedan kojem se stranice okreću pritiskom noge na pedal, a drugi (barem u prvom dijelu večeri), gdje je bila potrebna okretačica, odnosno pritiskivačica gumba. Uigrani sastav iz obilja literature za klavirski duo izabrao je suitu En blanc et noir Claudea Debussyja, Varijacije na Haydnovu temu Johannesa Brahmsa, Ruski ples Nikolaja Medtnera i Simfonijske plesove, op. 45 Sergeja Rahmanjinova, a neumorni kakvi jesu s velikom su lakoćom i osobitim veseljem dodali stavke Uskrs i Barcarole iz ranog op. 5 Rahmanjinova, očito njihova omiljenog autora. Nisu se zamarali time da su neka djela pisana za klavir četveroručno izvodeći sve na dva Pleyela. Ali valja imati na umu da zapisi za dva klavira pretpostavljaju dva instrumenta, što je i danas pravo bogatstvo, a četveroručno se u građanskim kućama muziciralo kada još nije bilo tehničkih izuma i pomagala svake vrste pa se tako svirala i simfonijska literatura čiji su ogledni primjer bile Brahmsove Varijacije na Haydnovu temu, a poslije i Simfonijski plesovi Rahmanjinova. Uostalom mnogi su skladatelji svoje simfonijski zamišljene skladbe pisali za klavirom, a tek ih potom orkestrirali.

Holodenko i Gugnin su svoj zaigrani i laki pristup teškoj literaturi vizualno diskretno obogatili čarapicama, soknama iliti bičvama s uzorkom crvenih točaka pristojna promjera većeg od centimetra. Ako netko pomalo zazire od klavirskog dua koji često i prečesto čini familija, braća, sestre, supružnici ili već iritantna pojava blizanaca koji navodno s većim šansama imaju iste sposobnosti i sličan senzibilitet, Holodenko i Gugnin su na brzinu izliječili tu iritaciju. Sjajni pijanisti, senzibilni u predstavljanju teksta, izrazitog smisla za stil i osobito njegovana tona tisuću boja laka poteza kao da je sve to „šala mala“, unijeli su mnogo radosti igre u jednu nedjeljnu večer.

Vijenac 673 - 674

673 - 674 - 19. prosinca 2019. | Arhiva

Klikni za povratak